Sirovi bioplin nije spreman za svaku namjenu. Uz metan sadrži ugljikov dioksid, vodenu paru, sumporovodik i tragove drugih tvari. Za proizvodnju biometana potrebno je plin obraditi i kontinuirano dokazivati njegovu kvalitetu.
Prvo dolazi predobrada
Vlaga se smanjuje hlađenjem i odvajanjem kondenzata, a sumporovodik se uklanja biološkim, kemijskim ili adsorpcijskim postupcima. Ovisno o sirovini, treba obratiti pozornost i na amonijak, čestice, hlapive organske spojeve ili siloksane. Dobra predobrada štiti glavnu opremu i smanjuje zastoje.
Odvajanje ugljikova dioksida
Najveći korak nadogradnje je izdvajanje ugljikova dioksida. U praksi se koriste različite tehnologije: membransko odvajanje, ispiranje vodom, kemijska apsorpcija, adsorpcija promjenom tlaka i drugi postupci. Nijedna tehnologija nije najbolja za sve slučajeve. Razlikuju se po potrošnji električne i toplinske energije, tlaku rada, osjetljivosti na nečistoće i gubicima metana.
Kontrola kvalitete i priključak
Nakon pročišćavanja mjere se sastav, ogrjevna vrijednost, tlak, temperatura i drugi parametri propisani za planiranu uporabu. Ako se biometan utiskuje u mrežu, potrebni su priključni uređaji, mjerenje, odoriranje prema lokalnim pravilima i sustav koji neće propustiti plin izvan dopuštene kvalitete.
Proces stvara i struju bogatu ugljikovim dioksidom. Način postupanja s njom utječe na ukupnu okolišnu bilancu. U nekim se projektima biogeni ugljikov dioksid dodatno pročišćava za tržišnu uporabu, ali to je zaseban investicijski projekt.
Izvori i dodatno čitanje
- T. Al Seadi i sur., Priručnik za bioplin, BiG>East, 2008.
- Europska komisija – Biomethane
Sadržaj je informativan i ne zamjenjuje projektiranje, stručnu procjenu, pravni, okolišni ili financijski savjet za konkretan projekt.