Pojmovi bioplin i biometan često se koriste kao da znače isto, ali opisuju dvije različite faze istog energetskog lanca. Razlika je važna zbog tehnologije, kvalitete plina, ulaganja i načina prodaje energije.
Bioplin: proizvod iz digestora
Sirovi bioplin nastaje anaerobnom razgradnjom i obično sadrži metan i ugljikov dioksid, uz vodenu paru i manje količine drugih spojeva. Udio metana ovisi o sirovinama i procesu. Takav se plin najčešće nakon osnovne obrade koristi na samoj lokaciji, primjerice u kogeneracijskom uređaju ili kotlu.
Biometan: pročišćeni obnovljivi plin
Da bi nastao biometan, iz bioplina se uklanja najveći dio ugljikova dioksida, vlage, sumporovodika i drugih nepoželjnih sastojaka. Dobiva se plin s visokim udjelom metana i svojstvima približnima prirodnom plinu. Prije utiskivanja u plinsku mrežu mora zadovoljiti zahtjeve kvalitete i mjerenja koji vrijede na konkretnom tržištu.
Biometan se može koristiti u industriji, grijanju, proizvodnji energije ili kao gorivo u prometu. Može se i komprimirati ili ukapljiti, ali svaki dodatni korak traži opremu i energiju.
Kako odabrati pravi put?
Kogeneracija je tehnološki izravnija, ali njezina ekonomika ovisi o vrijednosti električne energije i stvarnom korištenju topline. Proizvodnja biometana donosi pristup većem energetskom tržištu, no traži znatnu opremu za pročišćavanje, kompresiju, analizu i priključak.
Europska unija biometan smatra važnim dijelom dekarbonizacije plinskog sektora i povećanja energetske sigurnosti. Ipak, svaki projekt treba temeljiti na lokalnoj sirovinskoj bazi, infrastrukturi i realnim ugovornim uvjetima.
Izvori i dodatno čitanje
- T. Al Seadi i sur., Priručnik za bioplin, BiG>East, 2008.
- Europska komisija – Biomethane
- U.S. EPA – How Does Anaerobic Digestion Work?
Sadržaj je informativan i ne zamjenjuje projektiranje, stručnu procjenu, pravni, okolišni ili financijski savjet za konkretan projekt.