Anaerobna digestija odvija se kao lanac povezanih bioloških reakcija. Proizvodi jedne skupine mikroorganizama postaju hrana drugoj skupini. Ako se jedna faza poremeti, posljedice se mogu prenijeti na cijeli proces.
1. Hidroliza
Složeni organski spojevi, poput ugljikohidrata, bjelančevina i masti, najprije se razgrađuju na manje, topljive molekule. To je posebno važan korak kod vlaknastih i teško razgradivih sirovina. Usitnjavanje, miješanje i odgovarajuće vrijeme zadržavanja mogu pomoći da sirovina bude dostupnija mikroorganizmima.
2. Acidogeneza
U drugoj fazi jednostavnije molekule pretvaraju se u organske kiseline, alkohole, vodik i ugljikov dioksid. Proces je brz i može dovesti do nakupljanja kiselina ako sljedeće faze ne prate istim tempom. Pad pH-vrijednosti jedan je od signala da ravnoteža nije dobra.
3. Acetogeneza
Produkti acidogeneze dalje se pretvaraju uglavnom u octenu kiselinu, vodik i ugljikov dioksid. Ova faza ovisi o vrlo bliskoj suradnji mikroorganizama jer prevelika koncentracija vodika može usporiti poželjnu pretvorbu.
4. Metanogeneza
Metanogene arheje stvaraju metan ponajprije iz acetata te iz vodika i ugljikova dioksida. One su osjetljivije na nagle promjene temperature, pH-vrijednosti, opterećenja i prisutnost inhibitornih tvari. Zbog toga se digestor hrani postupno i prati kroz više pokazatelja, a ne samo kroz trenutačnu količinu proizvedenog plina.
Izvori i dodatno čitanje
- T. Al Seadi i sur., Priručnik za bioplin, BiG>East, 2008.
- U.S. EPA – How Does Anaerobic Digestion Work?
Sadržaj je informativan i ne zamjenjuje projektiranje, stručnu procjenu, pravni, okolišni ili financijski savjet za konkretan projekt.