Koje se sirovine mogu koristiti za proizvodnju bioplina?

Bioplin se može proizvoditi iz velikog broja organskih materijala, ali to ne znači da je svaka sirovina jednako dobra za svako postrojenje. Odabir utječe na količinu i kvalitetu plina, stabilnost procesa, potrebnu opremu, logistiku i način korištenja digestata.

Najčešće skupine sirovina

• Stajski gnoj i gnojnica donose vlagu i mikroorganizme te često čine stabilnu osnovu procesa.
• Ostaci biljne proizvodnje uključuju razne usitnjene ostatke, ali njihovu razgradivost treba procijeniti.
• Energetski usjevi mogu imati dobar plinski potencijal, ali traže poljoprivrednu površinu i sigurnu dobavu.
• Nusproizvodi prehrambene industrije često su energetski bogati, no sastav im može znatno varirati.
• Odvojeno prikupljeni biootpad može se obraditi uz odgovarajući prihvat, predobradu i kontrolu nečistoća.

Zašto je analiza važnija od naziva sirovine?

Dvije pošiljke naizgled iste sirovine mogu imati različit udio suhe i organske tvari, različitu razgradivost ili sadržavati pijesak, plastiku, kamenje i druge nepoželjne primjese. Zato se prije planiranja promatraju sastav, očekivani prinos bioplina, sezonska dostupnost, trošak prijevoza i mogućnost skladištenja.

Posebnu pozornost traže tvari s mnogo masti, bjelančevina ili lako razgradivih šećera. One mogu povećati proizvodnju plina, ali naglo ili prekomjerno doziranje može poremetiti ravnotežu procesa. Ko-digestija, odnosno zajednička obrada više sirovina, zato se vodi prema recepturi i praćenju procesa, a ne prema improvizaciji.

Logistika je dio tehnologije

Sirovina mora stići do postrojenja, biti prihvaćena bez nepotrebnih mirisa i gubitaka, po potrebi usitnjena ili homogenizirana te sigurno dozirana. Dugoročan ugovor o dobavi, kontrola ulaznog materijala i realno planiran prostor za skladištenje jednako su važni kao i sam digestor.