← Natrag na pročišćavanje bioplina
PROČIŠĆAVANJE BIOPLINA · STRUČNI ČLANAK

Pročišćavanje bioplina – što treba ukloniti i koliko čist plin zapravo treba biti?

Sirovi bioplin sadrži vlagu, H₂S, CO₂ i tragove drugih spojeva. Potrebna razina čišćenja ovisi o tome ide li plin prema CHP-u, biometanu, gorivoj ćeliji ili Bio-LNG-u.

Tehnički prikaz lanca pročišćavanja bioplina od digestora preko sušenja i adsorpcije do upgradinga i čistog plina
Pregledni prikaz tipičnog lanca obrade: od sirovog bioplina do plina pripremljenog za odabranu krajnju uporabu.

Sirovi bioplin iz anaerobnog digestora energetski je vrijedan, ali nije kemijski jednostavan plin. Uz metan i ugljikov dioksid nosi vodenu paru, sumporovodik i – ovisno o sirovini – čestice, amonijak, siloksane, terpene i druge hlapive organske spojeve. Zato se projekt pročišćavanja ne počinje izborom jednog filtra, nego definiranjem sastava sirovog plina i zahtjeva krajnjeg potrošača.

Čišćenje nije isto što i upgrading

U praksi je korisno razlikovati čišćenje od upgradinga. Čišćenje uklanja nečistoće koje uzrokuju koroziju, taloge, kondenzat ili trovanje katalizatora. Upgrading dodatno odvaja CO₂ i podiže udio metana tako da plin postane biometan. EPA u svojem vodiču navodi hlađenje ili adsorpcijsko sušenje za vlagu, adsorpciju te biološko ili kemijsko pranje za H₂S, adsorpciju za siloksane te PSA, membrane i kemijsko pranje među postupcima uklanjanja CO₂.

Prvi problem je voda

Plin koji izlazi iz digestora gotovo je zasićen vodenom parom. Kako se cjevovod hladi, voda kondenzira. Kondenzat može stvarati hidrauličke čepove, ubrzati koroziju i smanjiti učinkovitost aktivnog ugljena. Zato su pravilno izvedene padne trase, odvodi kondenzata, hladnjak plina i separator vode često prvi koraci ozbiljnog plinskog voda.

H₂S treba rješavati što ranije

Sumporovodik je korozivan, otrovan i problematičan za gotovo svu downstream opremu. Njegova se koncentracija može smanjivati već u procesu digestije mikroaeracijom ili doziranjem željeznih soli, zatim vanjskim biološkim ili kemijskim scrubberom, te konačno adsorpcijom na aktivnom ugljenu ili drugom mediju. Najbolja kombinacija ovisi o opterećenju sumporom i željenoj izlaznoj koncentraciji.

Tragovi koji postaju važni kod osjetljivih potrošača

Siloksani su posebno poznati kod bioplina iz mulja i komunalnih tokova; pri izgaranju mogu stvarati tvrde mineralne naslage. VOC-i, terpeni i drugi tragovi mogu opteretiti motore, membrane, katalizatore ili adsorbense. Kod gorivih ćelija i katalitičkih procesa tolerancija na sumporne spojeve može biti izrazito mala, pa se uvodi dodatni polishing.

Koliko čist plin treba biti?

  • CHP ili kotao: najčešće zahtijevaju pouzdano uklanjanje kondenzata i H₂S te, gdje je relevantno, siloksana i drugih tragova.
  • Biometan za mrežu ili CNG: uz predobradu treba ukloniti najveći dio CO₂ i zadovoljiti lokalnu specifikaciju plina.
  • Gorive ćelije: mogu tražiti vrlo duboko uklanjanje sumpornih spojeva i siloksana, ovisno o tehnologiji ćelije.
  • Bio-LNG: nakon upgradinga slijedi dodatno polishing čišćenje i vrlo duboko uklanjanje CO₂ i vode prije ukapljivanja.

Proizvođači i rješenja

Bright Renewables kombinira uklanjanje vlage, aktivni ugljen i membranski upgrading. Greenlane Renewables nudi water-wash, PSA i membrane uz desulfurizaciju. Air Liquide koristi membranske sustave i predobradu za sirovi bioplin. Za pojedine stupnjeve čišćenja relevantni su i proizvođači poput Paques, Biogasclean, CarboTech, Jacobi i DESOTEC.

Ključna porukaNe treba proizvoditi „najčišći mogući plin“, nego stabilno postići kvalitetu koju zahtijeva konkretni potrošač – uz razumnu potrošnju energije, kemikalija i adsorbensa.

Izvori i dodatno čitanje

Sadržaj je informativan. Konačna specifikacija pročišćavanja mora se temeljiti na analizi stvarnog sastava plina, zahtjevima krajnjeg potrošača, sigurnosnim pravilima i potvrdi proizvođača opreme. Ilustracija prikazuje funkcionalni princip, a ne izvedbeni projekt.