WANGEN BIO-MIX 200 – miješanje i pumpanje zahtjevnih supstrata

Kod mokrog doziranja cilj nije samo premjestiti kruti materijal. Potrebno ga je povezati s recirkulatom, gnojovkom ili drugom tekućom fazom tako da nastane smjesa koju je moguće pouzdano voditi kroz cjevovod. WANGEN BIO-MIX 200 za tu svrhu koristi prihvatni lijevak, predajni puž i ekscentričnu vijčanu pumpu.

Kako radi sustav?

Kruti supstrat ulazi u produženu prihvatnu komoru. Tekućina se može dodavati preko priključaka s obje strane, a proizvođač navodi da se cijeli prostor lijevka koristi kao zona miješanja. Predajni puž vodi pripremljeni materijal prema pumpnoj komori, nakon čega rotor i stator stvaraju kontinuirani tlak za transport.

Takav raspored omogućuje da jedna jedinica miješa i prenosi kukuruznu ili travnu silažu, gnoj, slamu i druge vlaknaste komponente. Ipak, naziv „svi bioplinski supstrati” treba čitati u kontekstu stvarne izvedbe, prethodne pripreme, udjela suhe tvari i dopuštene veličine stranih predmeta.

Kapacitet i izvedbe

Prema podacima proizvođača, nazivni protok doseže 150 m³/h. Izvedba BIO-MIX 200.0 navedena je za tlak do 4 bara, a BIO-MIX 200.2 do 8 bara. Prolaz kugle iznosi 150 mm, dok se na izlazu navodi do 18 % suhe tvari. Snaga pogona je 45 ili 55 kW, ovisno o izvedbi.

Proizvođač navodi približno 20 t/h za kukuruznu silažu, 15 t/h za goveđi gnoj te 3–4 t/h za čistu slamu gustoće 0,2 t/m³. Te vrijednosti nisu univerzalni projektni kapaciteti: ovise o gustoći, vlazi, duljini vlakana, omjeru tekuće i krute faze te gubicima tlaka u konkretnom cjevovodu.

Gdje BIO-MIX 200 ima najviše smisla?

Sustav dolazi do izražaja kada supstrat treba pumpati na veću udaljenost ili visinsku razliku, kada jedna stanica puni više fermentera ili kada postojeće postrojenje treba povećati kapacitet bez potpuno novog koncepta doziranja. Veliki servisni otvori olakšavaju pregled i uklanjanje stranih tijela, ali ne uklanjaju potrebu za organiziranim prihvatom i kontrolom ulaznog materijala.

Što provjeriti prije odabira?

Za ponudu treba definirati dnevnu masu svake sirovine, nasipnu gustoću, najveću duljinu vlakana, udio suhe tvari, dostupnu tekuću fazu, trase cjevovoda i potreban broj mjesta predaje. Važni su i način punjenja lijevka, prostor za servis, zaštita od stranih tijela, upravljanje povratnim tokom te ponašanje sustava pri zaustavljanju pod opterećenjem.