BioG BioFeeder – doziranje dugovlaknastih i neujednačenih supstrata

Slama, stajski gnoj, međuusjevi i drugi biogeni ostatci ne ponašaju se kao sipki granulat. Vlakna se međusobno zahvaćaju, masa se može osloniti na stijenke spremnika, a ispod takvog mosta transporter ostaje bez materijala. Ako se zastoj pokuša riješiti samo većom snagom pogona, raste opterećenje puževa i prijenosa, ali uzrok ne mora nestati.

BioFeederov osnovni zadatak

BioG BioFeeder je skladišno-dozirni sustav koji neujednačen materijal pomiče prema izlaznoj zoni. Proizvođač ističe međusobno usklađen rad pogona transporta i OPTIFEED regulaciju, koja reagira na promjene strukture materijala. Cilj takvog upravljanja je smanjiti začepljenja i stvaranje mostova tijekom predaje u sljedeću procesnu cjelinu.

U neposrednoj zoni izdvajanja raspored puževa stvara dodatni učinak miješanja. To je važno kada se u istom spremniku nalaze različiti supstrati: izlaz ne bi trebao povremeno dobivati samo laganu slamu, a zatim naglo teži i vlažniji materijal. BioG navodi da sustav može kontinuirano puniti fermenter, defibrator ili pumpnu tehnologiju, ovisno o konfiguraciji postrojenja.

Reverzibilan smjer kao dio upravljanja

Jedna od istaknutih značajki je mogućnost promjene smjera kretanja materijala i upravljanja u suprotnom smjeru. Reverziranje nije samo funkcija za otklanjanje zastoja: u dobro usklađenoj automatici može rasteretiti zonu izdvajanja kada se pojavi nepravilno opterećenje. Ipak, ono ne može nadoknaditi pogrešno dimenzioniran izlaz ili supstrat s komadima koje sustav mehanički ne može prihvatiti.

Materijali i veličina spremnika

BioG za dijelove u dodiru sa supstratom i povezane transportne elemente standardno navodi nehrđajući čelik otporan na koroziju. Stijenke spremnika mogu biti izvedene s višeslojnim pločama obloženima fenolnom smolom, a kao opcije navode se polietilen ili nehrđajući čelik. Izbor materijala treba povezati s vlagom, kemijskim opterećenjem, abrazijom i načinom pranja.

U proizvođačkom programu postoje različite veličine sustava; javni pregled proizvoda navodi širok raspon približno 12–240 m³. Veći spremnik omogućuje dulju autonomiju, ali povećava masu na temelju i količinu materijala koja može dugo stajati pod vlastitim opterećenjem. Koristan volumen zato treba provjeriti s najtežim i najnepovoljnijim planiranim supstratom, a ne samo s nominalnom geometrijskom zapreminom.

Što treba definirati u projektu?

Uz dnevne količine treba navesti raspon duljine vlakana, sadržaj suhe tvari, nasipnu masu, udio stajskog gnoja i moguća strana tijela. Važno je dogovoriti puni put materijala: način utovara, izdvajanje iz spremnika, položaj izlaznog transportera te kapacitet defibratora ili pumpe. Automatika mora uskladiti sve pogone kako se zastoj nizvodno ne bi pretvorio u prepunjavanje izlazne zone.

Servisni prostor zaslužuje jednaku pažnju kao volumen. Potreban je siguran pristup motorima, puževima i mjestima na kojima se eventualna blokada može ukloniti. Budući da su upravo vlaknasti materijali razlog odabira ovakvog sustava, u ponudi treba tražiti demonstraciju ili referencu s usporedivim supstratom.