Na većini bioplinskih postrojenja dio topline već ima sigurnog potrošača: održavanje temperature digestora, grijanje tehničkih prostora, priprema tople vode ili higijenizacija pojedinih tokova. Problem počinje kada CHP i dalje radi, a nakon vlastite potrošnje ostaje višak topline koji se preko hladnjaka odbacuje u okoliš.
Dva glavna izvora: motor i ispuh
Prvi izvor je rashladni krug motora. To je stabilan tok tople vode prikladan za grijanje digestora, zgrada, staklenika, toplovode, sušare niže temperature i kao izvor za dizalicu topline. Drugi izvor su ispušni plinovi. Oni nose toplinu više temperaturne razine pa se preko izmjenjivača mogu koristiti za toplu vodu, paru, termalno ulje ili sustav poput ORC-a. Točne temperature, protoci i raspoloživa snaga ovise o konkretnom motoru i izvedbi povrata topline.
Prvo treba pokriti vlastite potrebe postrojenja
Najjeftinija iskorištena kilovatsat često je ona koja ne napušta lokaciju. Grijanje digestora, sanitacija, grijanje radionice ili upravne zgrade i priprema procesne vode ne traže dugi toplovod niti vanjskog kupca. Tek nakon toga ima smisla računati stvarni višak topline kroz cijelu godinu.
Što se može napraviti s viškom?
- isporučiti toplinu naselju, farmi ili javnim objektima preko toplovoda
- sušiti žitarice, drvo, biomasu i druge proizvode
- sušiti separirani digestat i pripremiti ga za daljnju obradu
- proizvesti pelete ili granule iz osušenog digestata
- predati toplinu obližnjoj industriji kao toplu vodu ili procesnu toplinu
- dizalicom topline podići temperaturu na višu procesnu razinu
- apsorpcijskim rashladnim uređajem proizvesti hladnu vodu
- ORC sustavom dio topline pretvoriti u dodatnu električnu energiju
Kaskadno korištenje je često bolje od jednog velikog potrošača
Visokotemperaturni izvor nije nužno racionalno trošiti na potrošača kojem je potrebna samo mlaka voda. U dobro složenom sustavu toplina se koristi po razinama: prvo tamo gdje je potrebna viša temperatura, a zatim se povratni tok koristi za grijanje niže temperature, sušenje ili staklenik. Time ista proizvedena toplina može proći kroz više korisnih koraka.
Što treba izmjeriti prije odluke?
Prije izbora tehnologije treba napraviti godišnju toplinsku bilancu: koliko topline stvarno ostaje nakon vlastitih potreba, na kojoj temperaturi, koliko sati godišnje, koliko je udaljen potrošač i što se događa kada CHP stane. Tek tada se uspoređuju investicija, pomoćna električna potrošnja, servis i prihod od konačnog proizvoda.
Izvori i dodatno čitanje
Članak je informativan. Stvarna izvedba zahtijeva toplinsku bilancu, podatke proizvođača opreme, provjeru lokalnih uvjeta, dozvola i važećih propisa. Ilustracija prikazuje funkcionalni koncept, a ne izvedbeni projekt.
